Manoreksija - muška anoreksija
Petak, 01 Lipanj 2007
Manoreksija je termin kojim se označava anoreksija kod muškaraca, a broj muškaraca s poremećajima u prehrani, poput anoreksije i bulimije, sve više raste.
Po podacima britanske udruge Beat za pomoć oboljelima, otprilike 10 posto pacijenata su muškarci. Kako se poremećaji u prehrani često vide kao ženski problem, mnogo je muškaraca preponosno da zatraži pomoć.
"Oko 1,1 milijun ljudi u Velikoj Britaniji pati od poremećaja u
prehrani, a 90,000 je dijagnosticirano i prima terapiju.
Pretpostavlja
se da je 10 posto oboljelih muškaraca, ali zadnja obuhvatna studija u
VB provedena je prije 15 godina, pa podaci nisu precizni", izjavila je
Mary George iz udruge Beat.
Za Sun su o svom poremećaju javno
progovorila dva muškarca.
Prvi, Steve Blacknell (54), koji je patio od
bulimije i anoreksije, u ranim je dvadesetima počeo povraćati kako bi
smršavio.
"U ranim dvadesetima djevojka mi je rekla da sam najdeblji
momak s kojim je bila.
Bio sam zdravi 85 - kilaš. To mi je uništilo
svijet jer je ona bila manekenka tanka kao čistač lule", izjavio je
Blacknell.
Svoj problem je shvatio kad mu je bliski prijatelj umro od
izljeva krvi u mozak, pa je dobio preporuku da tugu izliječi
akupunkturom.
"Netko mi je rekao da odem na akupunkturu da riješim
tugu, i iako sam bio sumnjičav pokušao sam.
Počeo sam se voljeti i
prijeći preko problema koje sam imao sa tijelom. Naravno, akupunktura
ne može biti odgovor za svakoga", dodao je Blacknell.
Drugi mladić je
Julian Wood (24), koji ima poremećaj ekscesivnog prejedanja (binge
eating disorder).
Ovo je specifičan tip poremećaja prehrane kojeg
karekteriziraju ponavljajuće epizode ekscesivnog prejedanja, ali za
razliku od bulimije ne postoje ekstremni oblici kontroliranja tjelesne
težine kao što su povraćanje ili korištenje laksativa.
"Jeo bi i jeo dok
mi nije bilo fizički loše", rekao je Wood. "Ali moja težina nikad se
nije promijenila. Nekako sam ostao na oko 65 kilograma."
"Poremećaj mi
je pretvorio život u pakao. Bio bih veoma rastresen zbog prejedanja.
Paničario bih dok bih jeo sve više hrane, ali ne bih mogao stati.
Ako
bih se prejeo navečer, ujutro bih bio previše loše da ustanem."Tek
prije devet mjeseci Wood je potražio pomoć, i sada jede tri obroka
dnevno.
"Sada jedem tri obroka dnevno i opsesija hranom je nestala",
kaže Wood