Japanci slave Isusa koji je živio kraj Tokija
Ponedjeljak, 18 Lipanj 2007
U selu Shingo, sjeveroistočno od Tokija stanovnici ovih dana održavaju festival kojim slave Isusa, koji je prema njihovom vjerovanju od svoje 21. godine života do 33. boravio u Japanu.
Sudionici festivala plešu plješću, vrte se i uzvikuju Nanyadoyara, Nanyadoyara, Nanyadoyara, što je nemoguće prevesti, jer ni sami Japanci ne znaju točno što bi to trebalo značiti.
No, prema lokalnoj legendi te riječi izražavaju tajnu kršćanstva a ta je da Isus nije umro na Golgoti, već je došao živjeti u Shingo, gdje mu se navodno nalazi i grob.
Isusa u tom kraju zovu Daitenku Taro Jurai. Dakle, Jurai je ondje naučio japanski i od duhovnog učitelja usvojio temelje šintoističke religije koju je kasnije, vjerojatno u prilagođenom obliku propovijedao u svojoj domovini.
Umjesto Krista na križu je nekim slučajem završio njegov mlađi brat Isukiri, dok je on preko Vladivostoka i Aljaske pobjegao u Japan. Ondje se oženio Japankom Miyuko i počeo baviti uzgojem riže. Živio je povučenim životom i nije stvarao nikakva čuda (možda poučen lošim iskustvom iz rodnog kraja).
O Kristovom životnom putu može se pročitati i iz njegovog testamenta koji je navodno otkriven u obližnjoj Ibaraki 1935. godine. Kopija dokumenta izložena je Muzeju Kristove legende.
Stanovnici Shingoa nisu neki veliki vjernici, osobito ne kršćani, no, legenda je u svakom slučaju dobar mamac za turiste.
Ova priča u velikoj mjeri podsjeća na vjerovanje da je Isus u istom razdoblju, o kojemu u Bibliji nema podataka, živio u Indiji i učio od budista ili hindusa. O tome je cijelu knjigu napisao njemački autor Holger Kersten, a prema njoj Kristov se grob nalazi u Tibetu.
No, prema lokalnoj legendi te riječi izražavaju tajnu kršćanstva a ta je da Isus nije umro na Golgoti, već je došao živjeti u Shingo, gdje mu se navodno nalazi i grob.
Isusa u tom kraju zovu Daitenku Taro Jurai. Dakle, Jurai je ondje naučio japanski i od duhovnog učitelja usvojio temelje šintoističke religije koju je kasnije, vjerojatno u prilagođenom obliku propovijedao u svojoj domovini.
Umjesto Krista na križu je nekim slučajem završio njegov mlađi brat Isukiri, dok je on preko Vladivostoka i Aljaske pobjegao u Japan. Ondje se oženio Japankom Miyuko i počeo baviti uzgojem riže. Živio je povučenim životom i nije stvarao nikakva čuda (možda poučen lošim iskustvom iz rodnog kraja).
O Kristovom životnom putu može se pročitati i iz njegovog testamenta koji je navodno otkriven u obližnjoj Ibaraki 1935. godine. Kopija dokumenta izložena je Muzeju Kristove legende.
Stanovnici Shingoa nisu neki veliki vjernici, osobito ne kršćani, no, legenda je u svakom slučaju dobar mamac za turiste.
Ova priča u velikoj mjeri podsjeća na vjerovanje da je Isus u istom razdoblju, o kojemu u Bibliji nema podataka, živio u Indiji i učio od budista ili hindusa. O tome je cijelu knjigu napisao njemački autor Holger Kersten, a prema njoj Kristov se grob nalazi u Tibetu.
